Nikola je bio tih i povučen dečak, koji se nikada nije isticao u vrtiću i u školi. Imao je nekoliko drugara sa kojima se družio, a kada je došlo vreme da se upiše na sport, on je izbegavao i odlagao. Nikolini roditelji nisu znali zašto. Nikola ne voli fudbal, na koji idu svi njegovi drugari. Mislili su da je problem u treneru ili da ima određeni problem sa nekim od vršnjaka, ali se ubrzo ispostavilo da je u grupi sve u redu.

Pomislili su da je problem u samoj vrsti sporta i da Nikola možda želi da trenira neki od individualnih sportova, da ide na skijanje ili na plivanje, ali kada je mama pokušala da ga upiše, on je takođe negodovao i na silu je išao na treninge kako bi mama i tata bili zadovoljni.

Rodtelji nisu dugo shvatali u čemu je problem i zašto njihovo dete izbegava trening. Počeli su da idu na razgovore kod trenera, ali su dobijali odgovor da je Nikola jako poslušan i da mu sport dobro ide, ali da sve vreme izbegava da pokaže svoj puni potencijal, da se ne ističe u grupi i i da izbegava da se prijavi da bude prvi u timu.

Roditelji su razmislili i popričali sa psihologom, koji im je objasnio da postoji čitav niz razloga, zbog čega deca izbegavaju sport i trening, koji bi prirodno trebalo da im se dopadne.

Školski psiholog im je naveo da su neka deca izuzetno stidljiva, te da čak iako vole određenu aktivnost da oni pokazuju znake povlačenja, te da iz tog razloga deluje da oni ne vole trening i druženje. Nikolini roditelji su shvatili da je njihovo dete povučeno, a da mu boravak u grupi predstavlja stres. Kada su malo bolje razmislili shvatili su da je Nikola oduvek izbegavao velika okupljanja ili dečije rođendane. Shvatili su da je Nikolina odbojnost prema sportu, zapravo stvar njegove prirode a ne otpora ili nedostatka želje da trenira.

Zato su rešili da prvo počnu sa individualnim sportom i individualnim treninzima, kako bi se Nikola opustio i zavoleo treninge. Kasnije je trenirao u manjoj grupi, a vremenom se Nikola sasvim opustio i sada sa radošću odlazi na trening. Stidljivost kod dece često se tumači kao nedostatak njihove ambicije i lenjost. Trebalo bi da popričate sa svojim detetom, ukoliko ima sličan problem i izbegava trening. Veoma je važno utvrditi šta je tačan razlog zbog čega dete nerado odlazi na treninge i rešiti problem. Ponekad je to pogrešan sport, ponekad prevelike ambicije roditelja, a ponekad i stidljivost samog deteta.

Stručnjaci kažu da kada upišete dete na trening, da bi trebalo na prvh per treninga da budete sa njim, kako bi se ono vremenom opustilo. Ukoliko želi dete može samo da posmatra kako se odvija trening, kako bi se kasnije polako uključilo. Takav način neće stvoriti otpor kod deteta i tako ćete postići ono što želite. Ispisivanje sa treninga nije rešenje u Nikolinom slučaju, jer može dovesto do sve veće izolacije kod deteta i socijalne anksioznosti.